Za šta se upotrebljava alfa-lipoinska kiselina?

Koristi se kod dijabetesa, periferne polineuropatije (oboljenje perifernih nerava koje se karakteriše trnjenjem, grčevima, peckanjem), retinopatije (oštećenje očne strukture – retine), kardiomiopatije (oštećenje srčanog mišića), cerebralne ishemije (smanjena koncentracija kiseonika u mozgu), oboljenja srca i krvnih sudova (povećan nivo masti u krvi, ateroskleroza), trovanja metalima. Pošto se dobro usvaja i prolazi moždanu barijeru, koristi se i kod senilnosti, posle moždanog udara, kod Alchajmerove bolesti.

Kako deluje alfa-lipoinska kiselina?

Alfa-lipoinska kiselina je rastvorljiva i u vodi i u mastima i ima sposobnost da obnavlja antioksidanse u organizmu (vitamin C, vitamin E, glutation). Kada je otkrivena, proglašena je za vitamin, ali je posle ustanovljeno da se proizvodi u organizmu. Alfa-lipoinska kiselina je neizostavan sastojak u procesu oslobađanja energije u organizmu. Zahvaljujući antioksidativnom dejstvu štiti od nastanka oštećenja ćelija i tkiva u organizmu. Neki stručnjaci nazivaju alfa-lipoinsku kiselinu idealnim antioksidansom, jer deluje i na liposolubilne (koji se rastvaraju u mastima) i na hidrosolubilne (koji se rastvaraju u vodi) slobodne radikale. Lako se usvaja u ćelije i transportuje kroz ćelijske membrane. Takođe, vezuje i slobodne jone pa se koristi kod trovanja živom, olovom.

nervna

Šta kažu naučna istraživanja?

Alfa-lipoinska kiselina je registrovana već dugi niz godina kao lek u Nemačkoj za tretman periferne polineuropatije kod dijabetesa. U poslednjih nekoliko godina i u Srbiji je prisutna i registrovana kao lek, pa su samim tim njena lekovita svojstva i bezbednost višestruko proveravana i dokazana.

Kako se uzima alfa-lipoinska kiselina?

Alfa-lipoinska kiselina se stvara u zdravom organizmu, a nalazi skoro u svim namirnicama, u bubrezima, srcu, jetri, spanaću, brokoliju, pivskom kvascu, krompiru, šargarepi. Crveno meso se smatra za najbolji nutritivni izvor alfa-lipoinske kiseline. U namirnicama ova kiselina je vezana kovalentnim vezama i u tom obliku nije odmah iskoristljiva u organizmu, a njen sadržaj je veoma nizak.

Kao dodatak ishrani primenjuje se u dozama od 200mg do 1800mg. Uobičajeno, kod periferne polineuropatije 600mg dnevno, kod dijabetesa tip 2 gde još nije nastalo oštećenje perifernih nerava, korisno je preventivno je konzumirati u dozi od 200mg do 400mg dnevno. Pošto utiče i na smanjenje glikemije (nivoa šećera u krvi), treba povesti računa u početku da ne dođe do hipoglikemije (nizak nivo šećera u krvi) kod istovremene primene lekova za regulaciju šećera u krvi. Preventivno i zdravi ljudi mogu koristiti 200mg alfa-lipoinske kiseline dnevno, kao antioksidans (za regeneraciju E i C vitamina).

Važno je uzimati alfa-lipoinsku kiselinu 1 sat pre ili 2 sata posle jela i upotrebe mineralne vode, jer vezuje slobodne jone iz hrane i pića, pa se smanjuje količina koja se usvaja u organizam.

U kojim slučajevima se ne sme koristiti alfa-lipoinska kiselina?

Pošto se alfa-lipoinska kiselina normalno nalazi u organizmu i unosi hranom, ne postoje slučajevi kad se ne sme primenjivati.

Koja neželjena dejstva mogu da se jave pri primeni alfa-lipoinske kiseline?

U literaturi su opisani slučajevi pojave mučnine i osipa po koži posle upotrebe alfa-lipoinske kiseline.

Sa kojim lekovima istovremeno ne treba primenjivati alfa-lipoinsku kiselinu?

Kod istovremene upotrebe preparata hormona tireoidne žlezde – levotiroksina (Letrox, Euthyrox, Tivoral) i alfa-lipoinske kiseline potrebno je pratiti nivo hormona u krvi, jer može doći do promene.

Antioksidansi